SERBIAN FM // Serbian Football Managers

Elem , JSL nije Bundesliga , pa da se neke ozbiljne pare namaknu osvajanjem lige.

Kako protiče vrijeme u igrici , tako srpski klubovi koje vodite napreduju. Apetiti se povećavaju , i sada već želite da dovodite najbolje svjetske igrače.

Za to je naravno , pored uspjeha u Evropi potreban i ozbiljan novac. Pored novca od čempions lige i transfera , te uzimanja azijskih feed klubova i popularnih (pogotovo japanskih) igrača , kako još povećati budžet ? Da li još postoji nešto što vam donosi dodatnu zaradu , i osigurava vam novac u slučaju rezultatskih neuspjeha ? Nakon 5-6 sezona u našim najvećim klubovima , koliko novca trošite na wage i transfere ? Da li ste uspjeli da koračate rame uz rame sa velikanima dubokog džepa ?

Izvolite , pišite...

Kupujem iskljucivo u kesu, prodajem iskljucivo na rate+procenti.

Ne igram puno u Srbiji, jedino sa Dolinom, ali većinom imam neke principe kojih se držim.
1. Trudim se da ne prebijam budžete(ni WB ni TB)
2. Preferiram da dovodim igrače ne free ili one koji su jeftini
3. Više para iskeširam samo za igrača za kojeg sam siguran da će mi doneti profit
4. Sa agentima se cenkam čak i za 3/4k evra na godišnjem nivou
5. Igrača prodajem samo za određenu sumu
6. Trudim se da igrače uvek prodam, barem za neke procente, umesto da odu potpuno free

To je valjda to. Nema puno filozofije. Samo se ne treba puno rasipati i to je to.

To je sistem koji radi otprilike svuda pogotovu za free igrače... Dati pare za bekap igrača je čista glupost... Pokupiš šta ima u ponudi na free i na kraju sezone prodaš... Pare trošiš na igrače do 21 godine, tačnije na one kojima cena treba da raste. Mada postoji momenat kad treba prestati sa sistemom štednje...

Ja obično odlučim da igram na jedan od dva načina.

Sistem štednje , gdje uglavnom dovodim igrače na free , razvijam mlade igrače i zatim ih prodajem (nikad na rate) , i ponavljam ovo svaki transfer rok. Klub je uvijek u plusu , i konstantno svake sezone ima više i više novca.

Drugi sistem je gamble , gdje ranije dovodim kvalitetne igrače , kupujući ih na rate. U ovoj situaciji finansije se uvijek na granici , ali to kontrolišem tako što svakih par sezona preskočim prelazni rok , tj. ne kupujem nikoga za velike novce. Takođe , kada igram ovako , igrače uvijek prodajem za keš , tako da su mi finansije uvijek prividno stabilne , ali izuzetno zavise od rezulatata (jer liga šampiona donosi najviše novca) i prodaje nepotrebnih igrača.

Drugi sistem je moj.