Željo je ponovo na sceni
Послато: 05 Мар 2025, 01:06
Put me vodi u FK Željezničar

Nakon neuspelih pokušaja da se zadržim u nekom klubu malo duže, odlučio sam da malo pauziram. Isuviše je turbulentan period iza mene. Zadnja dva kluba koja sam vodio, Loznica i Sloboda Užice su ostvarili odlične rezultate. Razlog odlaska je taj da predsednici nisu delili iste ciljeve samnom. Ne mogu da radim u klubu koji nema takmičarskih ambicija, već se sve svodi samo na prodaju igrača.
Poučen iskustvom, odlučio sam da prestanem da radim. Do novog izazova. Seo sam sa porodicom i otišao na Jahorinu na skijanje. Inače ja ne skijam, ali zbog njih idem. I tu se dešavaju neke zanimljive stvari...

Dok se klinci skijaju, ja prošetam, sidjem do hotela na kafu, resetujem mozak po prelepoj planini. Telefon ni ne palim, ne želim da me remete pozivi. Čitam novine i vidim da se za vikend igra derbi Željezničar - Sarajevo. Inače ja u svakoj zemlji imam klub koji mi je omiljeni. U Bosni izuzetno volim i poštujem Želju. Rešen da odem da odgledam utakmicu, kupio sam kartu. Igra se na Grbavici, a ja sam uzeo kartu u loži. Kad već idem, volim lepo na miru da pogledam utakmicu.

Stadion pun, neki poseban smek ima ova sredina. Svi očekuju dobar fudbal. Bacio sam oko na sastave, poznajem dosta igrača. Na papiru, Sarajevo deluje kao jači tim. U loži do mene neka poznata lica, Safet Sušić legenda Jugoslovenskog fudbala. Tu je i Robnin Van Persi koji je došao da pogleda neke igrače.

Srdačno smo se pozdravili i ispričali pre utakmice. Bio je oduševljen da me vidi. U nastavku lože sreo sam se sa mojim velikim prijateljem Zdravkom Mamićem koji boravi u BIH zbog presude koju ima iz Hrvatske. Svi koji su čitali moje ranije priče, znaju u kakvim smo odnosima Zdravko i ja...
-Pa ne mogu vjerovat koga vidim. Bok Ive moj dobri, pa kak si mi stari? oduševljeno će Mamić.
-Pa gde si ćale, drago mi je da te vidim.
-Sedi si do mene, gledat ćemo zajedno derbi. Navijamo za plave?
-Pa naravno, uvek!

Željo je razbio Sarajevo, a vođa te pobede je bio Marin Galić koji je dao dva gola.
Nakon utakmice, Zdravko i ja smo otišli do restorana na večeru gde su nam se pridružili i sportski direktor Želje Elvir Rahimić i nekoliko prijatelja i menadžera. Uz ćevape i luk Elvir mi je rekao da želi da napravi od Želje ozbiljan projekat, a da su mu za to potrebni ljudi kao što je Zdravko Mamić i na primer ja. Bio sam oduševljen što me vidi tu, jer sam tu osetio nešto što do sada nisam u klubovima u kojima sam radio, a to je šampionski put!
U razilaženju u hodniku Zdravko Mamić se obratio Rahimiću:
Pun pogodak bi ti bio ovaj momak!

Rekao sam da bi mogli da se nadjemo sutra, kada su i strasti nakon velike pobede malo smirenije i da o svemu potanko popričamo...
Ko zna, možda i bude nešto od dogovora...
Nakon neuspelih pokušaja da se zadržim u nekom klubu malo duže, odlučio sam da malo pauziram. Isuviše je turbulentan period iza mene. Zadnja dva kluba koja sam vodio, Loznica i Sloboda Užice su ostvarili odlične rezultate. Razlog odlaska je taj da predsednici nisu delili iste ciljeve samnom. Ne mogu da radim u klubu koji nema takmičarskih ambicija, već se sve svodi samo na prodaju igrača.
Poučen iskustvom, odlučio sam da prestanem da radim. Do novog izazova. Seo sam sa porodicom i otišao na Jahorinu na skijanje. Inače ja ne skijam, ali zbog njih idem. I tu se dešavaju neke zanimljive stvari...

Dok se klinci skijaju, ja prošetam, sidjem do hotela na kafu, resetujem mozak po prelepoj planini. Telefon ni ne palim, ne želim da me remete pozivi. Čitam novine i vidim da se za vikend igra derbi Željezničar - Sarajevo. Inače ja u svakoj zemlji imam klub koji mi je omiljeni. U Bosni izuzetno volim i poštujem Želju. Rešen da odem da odgledam utakmicu, kupio sam kartu. Igra se na Grbavici, a ja sam uzeo kartu u loži. Kad već idem, volim lepo na miru da pogledam utakmicu.

Stadion pun, neki poseban smek ima ova sredina. Svi očekuju dobar fudbal. Bacio sam oko na sastave, poznajem dosta igrača. Na papiru, Sarajevo deluje kao jači tim. U loži do mene neka poznata lica, Safet Sušić legenda Jugoslovenskog fudbala. Tu je i Robnin Van Persi koji je došao da pogleda neke igrače.

Srdačno smo se pozdravili i ispričali pre utakmice. Bio je oduševljen da me vidi. U nastavku lože sreo sam se sa mojim velikim prijateljem Zdravkom Mamićem koji boravi u BIH zbog presude koju ima iz Hrvatske. Svi koji su čitali moje ranije priče, znaju u kakvim smo odnosima Zdravko i ja...
-Pa ne mogu vjerovat koga vidim. Bok Ive moj dobri, pa kak si mi stari? oduševljeno će Mamić.
-Pa gde si ćale, drago mi je da te vidim.
-Sedi si do mene, gledat ćemo zajedno derbi. Navijamo za plave?
-Pa naravno, uvek!

Željo je razbio Sarajevo, a vođa te pobede je bio Marin Galić koji je dao dva gola.
Nakon utakmice, Zdravko i ja smo otišli do restorana na večeru gde su nam se pridružili i sportski direktor Želje Elvir Rahimić i nekoliko prijatelja i menadžera. Uz ćevape i luk Elvir mi je rekao da želi da napravi od Želje ozbiljan projekat, a da su mu za to potrebni ljudi kao što je Zdravko Mamić i na primer ja. Bio sam oduševljen što me vidi tu, jer sam tu osetio nešto što do sada nisam u klubovima u kojima sam radio, a to je šampionski put!
U razilaženju u hodniku Zdravko Mamić se obratio Rahimiću:
Pun pogodak bi ti bio ovaj momak!

Rekao sam da bi mogli da se nadjemo sutra, kada su i strasti nakon velike pobede malo smirenije i da o svemu potanko popričamo...
Ko zna, možda i bude nešto od dogovora...










































































